Paprikovac danas: Klaonica, mučilište ili porodilište?





S obzirom da ne verujem pričama u smislu rekla-kazala, lično sam proverila koliko ima istine u uverenju da se u banjalučko porodilište ne ide bez debelih veza i novčanika. Na porod sam otišla bez pozivanja ili potezanja za rukav, bez plaćanja i potplaćivanja. Ni jednog trenutka nisam primetila bilo kakav nekorektan postupak lekara ili sestara prema pacijentima, ili nebrige prema tek rođenim bebama. Naprotiv. Bebice su uvek čiste, umotane u čiste pelene, a "Baby Friendly" program je uveden pre više od 15 godina. U odnosu na uslove u kojima rade, svi se trude da svoj posao urade najbolje što mogu, a priznajem da bih, da sam na njihovom mestu, u više navrata dobila želju da razmaženim porodiljama tresnem šamar, da shvate da nisu u hotelu, nego u porodilištu i da se tu nalaze zbog najveličanstvenijeg trenutka njihovog života – rođenja deteta.

Gde živimo?

Ne znam za vas, ali ja dobro znam gde živim.
U zemlji, čiji predsednik glumi „međeda pod šatrom“ (čija li je šatra?), u kojoj se malverzacije i pronevere novca kažnjavaju ambasadorskim mestima. U kojoj ni lopovi više ne mogu da prežive, a džeparoši umiru od gladi. U zemlji praznih stomaka, tatinih sinova što ubijaju tuđe kćeri i velikih džipova.
Živim u zemlji koja je toliko siromašna da nema čak ni vlastitu „Farmu“, a budala, kurvi i idiota koliko ti srce želi. U ovoj zemlji su čak i penzioneri postali zveri potkupljene  s tri posto povišenja penzije.Veliki je to broj glasačkih listića i iksića.  I poput izumrlih seoskih dobošara, svaki dan u medijima odzvanja: tri posto, tri posto...! Koliko je to maraka u proseku? Pet ... sedam... deset ,možda?
Ma, kod nas ni homoseksualci ne traže svoja prava.
Živim u zemlji u kojoj je svima jasno da su „ popovi i doktori lopovi“, a ne prođe ni dan da nam ne zatrebaju.
Živim u zemlji u kojoj svake godine blizu četiri hiljade ljudi više umre nego što se rodi, a kada pogledate na Paprikovac u daljini, na polovini brda,  porodilište sija kao Vitlejem.
I, kao, postoje nacionalni programi za podizanje nataliteta. Trudnice u ovoj zemlji su oslobođene plaćanja lekarskih pregleda i bolničkih troškova. Nigde ne piše da se, istovremeno, svaki lek plaća, a da u bolnici i nema lekova, pa kad se dogodi da trudnici zatreba , recimo, lek koji sprečava prevremene trudove, onda nastaje panika. Jer, ne samo što leka nema u bolnici, nego ga nema ni u gradu, pa takvu vrstu lekova traži pola bolničkog sprata i sva familija, po Bihaću, Sarajevu ili drugim gradovima.
O finansijskoj podršci smešno je i pričati. Živimo u zemlji u kojoj imate sva prava, samo ih nemate od koga tražiti!

Privatne ili državne ustanove za trudničke preglede?

U našoj zemlji važi pravilo da su trudnice zaštićena vrsta.
Jednom delu trudnica trudnoću vode lekari u privatnim ordinacijama. Zapravo, ukoliko imate novca i želite komoditet, to ćete i dobiti. U privatnim ordinacijama su svi ljubazni, obraćaju vam se tepajući, imate duplo više pregleda i, u to ne sumnjajte, debelo će vas koštati. No, ako krene po zlu, u većini slučajeva će vas poslati u državnu ustanovu po „drugo mišljenje“, drugim rečima, gde god išle na pregled, porodilište na Paprikovcu je za sve isto, a porađa vas lekar čija je smena. Doktor koji vam je vodio trudnoću nema pristup rađaoni.
 S druge strane su državne ustanove. Nisu tako sjajne, ispeglane i mirisne, ali jednako se naručujete na pregled kao kod privatnika, jednako čekate red i niko vam neće tepati kao da ste petogodišnje derle, jer to i niste. Naravno, sestre  i doktori u državnim ustanovama nemaju vremena da s vama raspredaju „Markove konake“ jer rade u nenormalnim uslovima, sa neadekvatnom opremom i  daleko većim brojem pacijenata i obimom posla od privatnih ustanova. Recimo, na poliklinici u Centru, svaki doktor ima jedan dan u nedelji kada radi UZV preglede i tako se menjaju na aparatu, što znači da se svi naručeni pacijenti moraju natrpati u tom danu. Na sreću, „Telekom“ je donirao UZV aparat, što im je, ipak, olašalo rad.  Dakle, uprkos svim problemima, dobićete jednaku medicinsku skrb, ali vas to neće koštati. 
Naravno, izbor doktora koji će voditi trudnoću je jako individualna stvar, no, ukoliko mene pitate, onda će uvek na prvom mestu biti profesionalizam po preporuci nekoga kome verujem, a komoditet ću ostaviti za frizerski salon. Ipak, ovde govorimo o jednoj od bitnijih životnih faza većine žena, u kojoj se centar univerzume prebacuje sa žene na dete i u kojoj je najbitnije da o vašem detetu brine neko u koga imate poverenje.

Lovačke priče

Prva stvar koju danas učini skoro svaka trudnica je traženje informacija, a prvi dodir s informacijama je obično internet. Ono što će vas dočekati se graniči sa naučnom fantastikom!
Na raznim forumima ćete naći priče o mučilištu zvanom Paprikovac, tu su i blogovi na kojima se porodilište opisuje kao klaonica, a na Fb stranici u stilu ispovedaonice, „Iskustvo porođaja u Banjaluci“, naći ćete opise poroda u najrazličitijim verzijama.
No, najneverovatnije je ono čemu porodilje najviše zameraju. Nema tople vode, nema toalet papira, peškira, za ručak je kuvani kupus, a doktori i sestre su neljubazni i nečovečni. Takođe, veliki broj pritužbi se odnosi i na činjenicu da pre nego što uđete u rađaonicu morate biti klistrirani, a toalet nije zasebna prostorija, nego je odvojen zastorom.
Pa, dobro, ko je tu lud?
Zar postoji žena na planeti koja ne zna da će tokom poroda imati pritisak na debelo crevo i da ćete iz njega isterati sve zatečeno? Možda je to nekome romantična slika, ali klistrir deluje kao pametnija opcija. Kada se spremate ući u rađaonu, podrazumeva se da imate ili ćete imati trudove. Koji medicinski radnik bi vam dozvolio da se zaključate u uski toalet i tako onemogućite da vam priđu ukoliko vam pozli? Sve mi se čini da smo previše navikli na političare, koji veliku nuždu vrše gde stignu.
 Za kupus, toalet papir, peškir, deke, za sve ono čega nema u porodilištu, treba se obratiti Ministarstvu zdravlja i postaviti pitanje ko je opustošio KBC, ko je dozvolio da se kvalitet, nekada respektabilne  ustanove, sroza do tog nivoa da porodilište više liči na stražarsku kulu nego na mesto sreće i radosti budućih roditelja.
No, postoje i  gresi tamo gde ih ne bi trebalo biti. Strašno je gledati mlade buduće majke koje čekaju porod u bolničkom krevetu s dve kile kozmetike na licu. Koliko je teško prihvatiti da je rađaona prostor u kome se odvija čudo poput rađanja novog ljudskog bića i da glavna uloga u ovoj priči pripada bebici, a ne razmaženoj mami, koja svoj ego ne može obuzdati u toliko da ruž i litru parfema ostavi za neku drugu priliku? Naravno, i pri samom pogledu na takvu porodilju, jasno je da je reč o osobi koja nije edukovana, niti mentalno pripremljena na ono što je očekuje na porodu i tada nastaje problem, koji se posle reflektuje u vidu „lovačkih priča“ koje kruže internetom. Mali procenat onih koji imaju opravdane prigovore se, u pravilu, javljaju anonimno, umesto da pokrenu pravni aparat i medije. Istina, jedna lasta ne čini proleće, ali ga svakako najavljuje, a pozivanje na odgovornost pojedinaca  imenom i prezimenom je ipak bolje od generalisanja koje nikome ne donosi dobro.

Škole za trudnice


Uprkos činjenici da je problem edukacije trudnica i porodilja veliki problem u našoj sredini, nadležni ne čine ništa da bar malo ublaže to stanje obnavljanjem škole za trudnice. Istina je da je takva škola postojala u poliklinici JZU „Dom zdravlja“ u centru, kao donacija inostranih organizacija, ali je zatvorena zbog krađe video rekordera, kvara TV aparata i prokišnjavanja krova na zgradi poliklinike. S obzirom da su stranci napustili našu zemlju, umesto da Ministarstvo zdravstva obezbedi kontinuitet, škola je rasformirana, a osoblje se razišlo. Neki su otišli u penziju, neki su prešli u druge ustanove. Škole za trudnice je moguće pohađati samo u privatnim ustanovama, pa ko ima novca da plati, slobodan je da se prijavi.
Sama ginekologija u poliklinici je kadrovski obnovljena, ali stari problemi su ostali. Zgrada je zrela za ozbiljnu adaptaciju ili rušenje, prostorije u jadnom stanju, krov prokišnjava, ginekološki stolovi za preglede su iz doba Jure, a o instrumentarijama da ne pričamo. Jedini razlog što ovo odeljenje ipak delotvorno obavlja svoju svrhu, jeste upornost medicinskog osoblja da istraje uprkos  nemogućim uslovima za rad.
O školi za trudnice u KBC-u glupo je i pričati. Dovoljno je videti odeljenje patološke trudnoće pa da čovek shvati da je nadležnim institucijama porodica i ulaganje u porodicu, odnosno, pomaganju  stvaranja porodice kroz medicinsku pomoć, poslednja misao u glavi. Teško je opisati jezu koja  čoveka obuzme pri pogledu na popucale betone umesto patosa, na bedne uslove koji vas podsete na afričke države i ratne bolnice. Ne znam da li je užasnije biti pacijent na tom odeljenju ili biti deo stručnog kadra. Čini mi se da su jednako jadni i bez izbora jedni i drugi. Jedina razlika je u tome što zaposleni tog odeljenja i KBC-a ne mogu biti pacijenti te ustanove, jer im se već drugu  godinu ne uplaćuje zdravstveno osiguranje. Poslednje što je bilo kome na pameti je škola za trudnice, a posledice tog bednog stanja jednako snose obe strane.


Ministri za primer i kaznu

I dok je ministar Ranko Škrbić nagrađen ambasadorskim mestom uprkos optužbama za proneveru i malverzacije, ministar Slobodan Stanić je kažnjen jer je dokazao da je samo u nabavci lekova nepotrebno potrošeno 15 miliona KM. Premijerka Željka Cvijanović je, umesto da obavesti javnost gde je nestalo tih 15 miliona razlike, lepo objasnila da ne može jedan ministar razmišljati svojom glavom. Logičan nastavak je i naprasno hapšenje kadra koje se bavilo falsifikovanjem dokumenata neophodnih za invalidske penzije. I onaj ko je samo kratko boravio u Banjaluci je upoznat s navedenim malverzacijama i to traje godinama. Mediji su odreagovali kao po komandi. Doktori lopovi! Akcenat je na generalisanju malverzacija u KBC-u. Više niko ne govori o štrajku medicinskih radnika, o stanju u KBC- u i niko ne poteže pitanje o krivcima za to stanje. Niko ne govori o tako minornim problemima kao što je natalitet ili porodilište, još manje o uslovima u kojima borave trudnice i porodilje ili u kojima rade medicinski radnici. O drugim odeljenjima u KBC-u ne smem ni misliti. Niko ne izdvaja individue kao krivce. Doktori lopovi!
Ministarstvo i Uprava KBC-a ćute dok se sva krivica svaljuje na one koji rade u nemogućim uslovima i koji su daleko od centra odlučivanja. U javnosti ne postoje izjave lekara i sestara, jer im to etički kodeksi ne dozvoljavaju,njih može rastezati po forumima ko kako i kad hoće, ali zato postoji portparol ove ustanove. Zašto se ćuti? Zar upravi KBC-a, zarad samog integriteta ove ustanove, ne bi odgovaralo da se odvoji kukolj od žita i da se jednom za svagda ne prozovu odgovorni, zarad mira onih koji  pošteno rade svoj posao? Zašto Ministarstvo i Uprava KBC-a ne rade ništa na poboljšanju odnosa lekar-pacijent, ako ništa. a ono interaktivnom komunikacijom putem interneta? Zašto se ne naprave blogovi  i forumi na kojima će pacijenti moći javno iznositi svoje mišljenje o medicinskom osoblju i utiscima? Koliko to košta? Sigurno ne 15 miliona... Kome je u cilju da se stvori još veći jaz u javnosti? Čemu tolike laži o podršci  porodici i podizanju nataliteta, kad se sramotno mali procenat novca ulaže u porodilište? Mnogo je to puta „zašto“ bez odgovora.
I sada će uslediti famozna konstatacija kako su medicinari budžetski korisnici i da je to njihov posao. Pa, jeste, ali i ti budžetski korisnici plaćaju porez i teško da su zadovoljni onim što im je pruženo. Sumnjam da su sestre u toku školovanja maštale o tome da će čistiti sa porodiljskog stola fekalije, krv i sve ono što rade, ili su lekari sanjali radno mesto koje podseća na Laos i Kambodžu, bez adekvatne opreme, lekova ili sredstava. Šta je još preostalo da se izvuče iz KBC-a?

Ljudi i zveri

U KBC-u postoji pitanje na koje se zbuni svaki lekar, sestra ili pomoćni radnik: Kako ste? U to sam se lično uverila mnogo puta.
Kada ih pitate za zdravlje, prvo vas u neverici pogledaju, onda se zbune i na kraju misle da se šalite s njima. Naprosto, niko ih to ne pita, jer, pobogu, oni su medicinari, tu su zbog nas, to je njihova obaveza, oni nisu ljudi, oni su budžetski korisnici! I kao da niko od njih nema život, porodicu, kakvu muku ili bolest, kao da pričamo o robotima koje treba uključiti kad nas spopadne muka, ili isključiti kada nam više ne trebaju.
Možda bih i shvatila da govorimo o birokratiji u zgradi Vlade RS i njihovim ušminkanim kancelarijama, ali govorimo o ljudima koji su svaki dan izloženi raznim povredama, koji nemaju pravo odbiti vakcinu za svinjski, ptičiji ili bilo koji grip, koji svakodnevno izlažu infekcijama sebe i svoju porodicu. Ako govorimo o „zadnjoj liniji odbrane“, medicinske sestre  me često podsećaju na komunalne ili fizičke radnike, vukući stvari pacijenata, pacijente i sve ono što spada u njihovu svakodnevicu.
Činjenica je da je KBC u bednom stanju. Činjenica je da su i radnici KBC-a u sve bednijem stanju, jednako kao što je činjenica da političke struje ove jadne zemljice imaju debelu korist da se zaposleni u KBC-u uvaljaju u blato, po mogućnosti do guše. U tome im pomažu afere kao što je ova poslednja o hapšenju ekipe koja se bavila malverzacijama. Jasno je zašto većina medicinskog osoblja u KBC-u ćuti. Vežu ih lekarski i sestrinski kodeksi, jednako kao i strah za radno mesto. Jasno je i da pravi krivci neće biti procesuirani, nego nagrađeni adekvatnim mestima ( nema baš toliko ambasadorskih, ali nešto će se već naći), jasno je i da će se stvoriti još veći jaz na relaciji lekar-pacijent, iako deluje da je to nemoguće. Nikada neće biti prozvani oni, koji su sa sobom odneli sve što je vredelo.
Krivi su uvek oni „što nisu luk jeli, nit’ luk mirisali“, a na Paprikovcu su samo takvi i ostali.
Nisam sigurna da oni znaju gde žive!



Foto KC: http://www.kc-bl.com/

Comments

Anonymous said…
Mnogo nas je islo u porodiliste bez potezanja veza, isle smo na srecu a prosle kao bose po trnju, u radjaonama po 20 sati a da niko ni ne pridje, i kad su doveli u pitanje zivot mene i djeteta krivca ni tad nije bilo, otkud krivac kad doktorice u sali nije ni bilo.......ima tu divnih ljudi ali ocigledno nas je dosta "potrefilo" na pogresne.....sta bi rekli babici kad vam sprema bebu kuci a bebina guza izgleda kao da je dijete na vreloj ringli sjedilo i na vase pitanje babici sta mu je to ona odgovori pa NEMAMO KREME PA SE INFICIRALO OD IZMETA ja pitam pa zasto niste trazili a ona kaze ZAMISLITE POBOGU NA STA BI TO LICILO KAD BI ZA SVAKU BEBU TRAZILI KREMU......a pelene znaju traziti i jos te otpuste tako iz bolnice da ne znas kojem doktoru prvo da odvedes dijete.... ma strasno...............
Žao mi je što ste tako prošli. Još više žalim što ne objavite imena ljudi koje navodite. Naprosto, iskreno smatram da je potrebno sve loše ljude izbaciti iz naših života, javno ih žigosati i dozvoliti mogućnost da na njihovo mesto dođu odgovorni i ispravni ljudi koji vole i znaju svoj posao. Ukoliko Vam nije problem, zaista bih volela da napišete imena tih ljudi i doktora koji je bio zadužen. Hvala na komentaru!
Ukus&slast said…
Nekoliko puta sam pročitala ovaj tekst i evo odlučih da napišem svoj stav, jer svako ima pravo na isti skrojen po doživljenom iskustvu. Greškom i nepažnjom istih, ne želim navoditi jer su svi krivi, porodila sam se u 25 nedelji. Zahvaljujući Bogu, osoblju dječije intenzivne njege i hrabrošću mog djeteta ono je preživjelo i sada je zdrav desetomjesečni dječak. Nadam se da ne moram navoditi preživljenu traumu, strah, bijes i neizvjesnost, kako tad tako i sada. Tokom 2,5 mjeseca boravka u bolnici sam se nagledala na desetine slučajeva nastalih nepažnjom ljekara. Vjerujte da tim ljudima ni na kraj pameti nije medijski provlačiti svoje priče, jer u većini slučajeva nisu sa srećnim ishodima. Ne možete ni zamisliti o čemu se radi.
Moje ime je Jelena Glišić.
Naravno da nisam mogao iskusiti ono kroz šta prolaze majke, ali sam očekivao više komentara s njihove strane. Moja podrška Daliborkinom mišljenju da je više nego neumjesno generalizovati i uopštavati, treba imati dovoljno kuraži i bez ustezanja imenovati sve one koji svoj posao ne rade onako kako to Hipokrat od njih već milenijumima očekuje! Djecu ne donose rode i neodgovorni ljekari - djecu rađaju majke koje imaju puno pravo da žigošu sve one (ne samo medicinsko osoblje) koji nas vode ka daljnjoj i galopirajućoj epidemiji bijele kuge!!!
Jelena, hvala na komentaru!
Prvo da Vam čestitam i poželim mnogo zdravlja i sreće sinčiću :-)
Ovakvih priča ima mnogo, ja ih, na sreću, nisam doživela. Svugde ima nestručnih ljudi, a biće ih i više ako se ne počne ulagati u medicinu i ako se ne raspetlja vrzino kolo oko KBC-a. Žao mi je svih koji su imali loše iskustvo, jednako kao što mi je žao i većine medicinskih radnika koji zbog osornosti pojedinaca imaju ružnu etiketu.
Dragi Slobodane,
Drago mi je što se javio i neko ko se svim snagama bori protiv bele kuge, a tvoj rad u udruženju roditelja "4+" najviše govori u prilog tome.
Hvala na komentaru!
Unknown said…
I ja sam majka,nisam se porodila na Paprikovcu,ali ni u nista boljem i opremljenijem porodilistu.U Doboju se znalo da moras da ponesec kremu,pelene i sve sto je potrebno za novorodjence...ne gledaju te kao princezu,ali zar i ocekivati to u tako mukotrpnom poslu.Spavas u krvavim spavacicama bez grijanja itd.Ali lezala sam na gastru na Paprikovcu...ne mogu zaboraviti osoblje,kako sestre i tehnicare,tako i doktore.Posebno bih pohvalila doktora Zorana Maviju.Lezala sam dva mjeseca i kada bih bila u mogucnosti svima bih podjelila nagrade...jer tako dobro rade,a to se tako malo cijeni. Ja sam Jelena Djuranovic
Anonymous said…
Moram zaista ostaviti komentar. Porodila sam se u julu mjesecu i pred porod sam naravno pretrazivala i citala razne komentare, samo da se uplasite.Moje iskustvo je divno.Odmah da kazem nisam imala vezu, nisam dala novac. U radjaoni su me docekale dvije ljubazne babice jedna se zove Aleksandra a druga mislim da je Slađa, divne osobe. u smjeni su bila tri doktora. mene je porađala dr Jevtovic, svaka joj cast divna osoba. prema svim zenama koje su taj dan rađale bile su sasvim ok., da su nas rodile ne bi imale toliko strpljenja. kad sam dosla u sobu nakon poroda i tu su sve sestre koje su dolazile bile zaista ljubazne i korektne. Posebna pohvala za Drazenku kesic koja je zaista jedna divna osoba, zena radi svoj posao s ljubavlju. Nije nista izmisljeno samo iznosim svoje iskustvo i osjecam potrebu i duznost da napisem. Vjerujem da postoje i drugacija iskustva, vjerujem da ima i neljubaznih ali sto se tice ovih svaka im cast.
Anonymous said…
moram komentarisati i ovo sto procitah (nemamo kreme pa se...
svaki put kad su donijeli bebu na podoj, beba je mirisala, okupana sredjena. Pelene ako traze, pa nisu one krive, bolje da traze i redovno presvace dijete. Na odjelu je cisto i uredno.
Anonymous said…
Dragi moji, radim vec 17 godina u Klinickom centru, do duse ne na Ginekologiji,ali u sustini sve je to isto i pacijent je pacijent ma gdje lezao i od cega se lijecio. Drago mi je kad cujem da ima ljudi koji cijene nas rad i trud i uvidjaju u kakvim uslovima radimo i koliko se trudimo da sve nedostatke (za koje mi sami nismo krivi) pokusavamo da ublazimo, improvizujemo ,ali tako da korektno i adekvatno pruzimo pomoc nasim pacijentima. Radim u sluzbi u kojoj imamo dosta kontakata sa vanjskim pacijentima u kasnim vecernjim satima, kada u pijanom ili pripitom stanju dolaze kod nas na puzanje pomoci nakon kafanskih obracuna ili saobracajki. Nebrojeno puta smo bili verbalno,ali i fizicki napadnuti od strane takvih pacijenata, ali smo sve to stojicki podnosili , profesionalno ,ali bez ikakve zastite. O izlozenosti raznim bolestima i ostalim negativnim posljedicama naseg posla ne treba pricati, jer kad smo birali svoj poziv bili smo svjesni svega sto on nosi sa sobom. Hocu samo reci, da ovakve price poput ove gore napisane, mi uglavnom cujempo od nasih pacijenata koji ostanu u bolnici neko vrijeme i vide i sta i kako i u kojim uslovima radimo. Nebrojeno puta smo od nasih pacijenata culi komentare "vama treba dati platu od nekoliko hiljada KM,a ne onima sto sjede u zgradi Vlade", "pa vi danas niste stigli ni da jedete,kako mozete uopste da radite,a jos i da se salite sa nama", "tek sad vidim koliko je krvav vas hljeb"...Covjek upravo nakon ovakvih komentara pacijenata dobije jos vecu snagu i energiju za rad, jer biti cijenjen u onome sto radis je vjetar u ledja za jos bolju njegu i brigu o pacijentu.
Hvala Vam na ovim rijecima u ime svih mojih kolega. A i ja sam majka, rodila sam dijete u nasem prodilistu, nisam naravno imala nikakvih prituzbi, jer sam bila svjesna svih uslova u kojima se nalazimo. Samo zene koje dolaze iz svojih malih zacaranih dvoraca, izolovane od surove stvarnosti koja nas svuda okruzuje i na svakom koraku, mogu reci da je to klaonica, muciliste ili nesto trece, a ne kuca radosti za svaku majku!
Pozdrav!
Hvala na komentarima Jelena i Anonimna.
Anonimna medicinarka - Trudila sam se da budem objektivna, a svoj treći porod sam iskoristila da proverim stanje na Paprikovcu, jer je moj drugi porod bio stravičan i pregrmila sam ga isključivo zahvaljujući lekarima i babicama. U to vreme sam bila samo još jedan izbeglički broj, nisam poznavala nikoga, nisam imala novca, niti sam znala kome da se obratim. Na kraju, to mi nije bilo ni potrebno. Zbog toga sam odlučila da proverim stanje danas, petnaest godina posle. Samo nekoliko ljudi je znalo da ću pisati o svom boravku tamo, a da je bilo i propusta, ja bih to jednako napisala. Moram reći i da sam na svoja tri poroda bila svedok tuđih 17 i ponekad mi je žao što medicinare vežu kodeksi, jer ono što bi vi mogli ispričati je strašno! Lično sam gledala ženu koja je par sati vrištala na lekare i sestre, psovala, grizla ih, šutala... Oni su je pokušavali smiriti, objašnjavali su joj da nema indikacija za carski rez, da sve žene trpe bol na porodu, a kad je postala opasna po sebe, dete i okolinu, vezali su je. Uspeli su je poroditi na jedvite jade, jer je od silnih ispada izgubila snagu... Nisu je šamarali, psovali ili tako nešto ( a što je ona posle pričala po spratu). Drugi dan je digla celi sprat na noge s pričom o iživljanju lekara i sestara, njen suprug je napravio haos, a ja sam joj lično rekla da goru kučku u životu nisam videla. Ona se čak nije ni sećala da sam ja bila s njom u rađaoni.Ovaj tekst je nastao zbog tih i takvih žena, zbog medicinskog osoblja koje savesno obavlja svoj posao, ali i u nadi da će medicinari sami napraviti čistku i sa Paprikovca izbaciti sve one koji nisu dostojni svog poziva.Loših ljudi ima svagde, ali u medicini ih ne sme biti.
Hvala na komentaru!
Zavrsila sam medicinsku skolu u BL,znam da pacijenti imaju svoje definicije.Radim kao sestra u Austriji sa visokim standardom sto se tice higijene ,urednosti,plate ono sto bi se reklo kako treba.Od mojih dugogodisnjih iskustava mogu vam ja reci npr.nasi ljudi rijetko kad kazu istinu ako je boles u pitanju -uvijek nesto kriju kao da se boje da to sto kazu kvari njihov zdravi status .Primjera imam mali milion posto cesto moram ici da tumacim.Pacijenti a veci dio njih nikad nece biti zadovoljni ,ne shvataju da neke stvari moraju da bole npr.poslije operacije.Uvijek su krivi medicinski radnici a posebno doktori.Isto tako je i u Austriji .Normalno mi radimo svi za platu a koliko toga bude uradjeno sto ne spada u nasu djelatnost.Zahvaliti se je nekima veoma tesko ali kad izadju onda pocinju raznoratne price za ne povjerovati.Mnogo toga sto je dobro bilo zaboravi se ,a lose pocne da se bajno opisuje.Cast pojedinim pacijentima ali ja pisem o mom iskustvu.Mjke se deru jer djecu boli grlo poslije operacije krajnika,pojedini misle da poslije operacije slijepog crijeva nece imati vise bolova.Postoje normalno i druge strane ovog zanimanja ali ne u takvoj mjeri kao sto se dramatizuje.PACIJENTI CESTO PUTA ZNAJU BOLJE OD DOKTORA .Austrijski doktori kazu pacijentima kad tako pise u internetu onda idite da vas internet lijeci zasto ste kod nas.Da li ste se mozda pitali ko je taj pametnjakvic sto pise u internetu!?Djeciji doktor mi je rekao da su roditelji gori od djece !Pustite doktore da rade njihov posao jer za to su isli u skolu.U Austriji doktor nema nista sa porodom nego babica ,zar mislite da doktori imaju toliko iskustvo kao babica.Doktor dodje samo da odluci sta dalje .Razmislite sledeci put kad budete u bolnici kakvi ste vi na vasim radnim mestima,kako se vi ponasate pa onda komentarisite druge.Dok je svijeta i vijeka bice sigurno ljudskih gresaka ,ali one sigurno nisu sa namjerom.
Unknown said…
Procitala sam ovo kao i vecinu komentara. Mozda je i tacno to sto je napisano ispod slike, ali takodje znam da nisu bili odgovorni. Jer 2002 kada su se djeca tog godista vakcinisala te vakcine nisu bile ispravne, sto oni 'nisu' znali, kasnije se ispostavilo da su vakcine bile prestare. A zbog njihove nepaznje djeca su ispasala, pa tako i moj brat. Ispastali su tako sto su dobili cerebralnu paralizu ili nesto slicno. Kad su to vec uradili trebali su priznati a ne posakrivati papire koji o tome govore da su oni krivi. I na kraju sve se svede na to da je dijete takvo rodjeno, i na to da se rodjiteljima kaze da ni slucajno nemaju vise djece, i da djeci koja su starija se mora mjenjati krv ili nesto slicno tome.
Da, takve priče su strašne i nadam se da se neće ponoviti. No, priča o vakcinaciji je tema za sebe, svetska kontroverza i potrebno je mnogo više od jednog komentara za nju :-(
Hvala na komentaru!
Anonymous said…
Lično nisam rađala, ali željela sam da ostavim komentar o tome šta se desilo mojoj majci kada je rodila mene. To možda jeste bilo prije mnogo godina, ali i dalje ne opravdava stvar. Naime, rođena sam kao nedonošče, početkom osmog mjeseca trudnoće. Obzirom da sam, kada sam rođena, odbijala da sisam ili da se hranim na flašicu, morali su da mi daju infuziju. Kada im je to dosadilo, pokušali su na silu da mi daju flašicu. Babica je to uradila tako što mi je gurnula svoje prljave prste u usta, da ih otvori. Zarazila me je salmonelom. Bila sam beba od 1900gr, zaražena salmonelom! Nisu to znali, pa su me čak i otpustili iz bolnice, kući, gdje sam zamalo umrla. Nakon toga sam provela tri mjeseca na liječenju. Ja se, naravno, ne sjećam toga, ali uzmite trenutak da razmislite kako se osjećala moja majka, koja je svoje tek rođeno dijete tri mjeseca gledala kroz staklo na Infektivnom!
Eh, sad je ovo komentar koji ne razumem... Ja jesam rađala i znam kakva je muka kad beba neće da jede. I ja bih sve živo pokušala da uradim da skinem dete sa infuzije, ne vidim ( sem dela o salmoneli, koji je druga priča) šta je pogrešno, ali bi najbolje bilo da ovo objasni neko stručniji, ko poznaje medicinske procedure.
Hvala na komentaru!
Anonymous said…
Voljela bih da je doticna gospođa,mislim na gospođu koja je objavila tekst, bila sa mnom dok sam se porađala,pa da je pitam da li treba veza i gdje bih danas bila i ja i moja beba da nije potegnuta ta ista veza,kako su se ponasali prema meni,gdje mi je beba zavrsila a gdje ja...mozda bi onda malo vise razmisljala prije nego objavi ovakav tekst i nazove sve nas koje smo na Paprikovcu prosle kao bose po trnju,razmaženim,bezobraznim i bahatim trudnicama...Drago mi je kad nego ima lijep porod i kad moze s osmijehom na licu da prica o tom...ja ne mogu,zao mi je i zato sam i razocarana da jedna zena moze ovako da pise i otkud toliko nerazumijevanje nas koje nismo imale srece da nase bebe na svijet donesemo s osmijehom,nego smo se zadnjom snagom borile za zivot i svoj i bebin..pozdrav

A gospođe koja je napisala ovaj tekst bi volela da ga Vi još jednom pročitate, pa ćete videti i sledeće:
"Mali procenat onih koji imaju opravdane prigovore se, u pravilu, javljaju anonimno, umesto da pokrenu pravni aparat i medije. Istina, jedna lasta ne čini proleće, ali ga svakako najavljuje, a pozivanje na odgovornost pojedinaca imenom i prezimenom je ipak bolje od generalisanja koje nikome ne donosi dobro."
Dakle, Vi ste primer onoga što sam opisala. Umesto da javno objavite o kome je reč, krivicu svaljujete na glasnika... Svima bi bilo bolje da se objave imena tih ljudi koji su postupili nekorektno.
Hvala na komentaru!
Anonymous said…
lijepo je cuti da ima pozitivnih iskustava sa paprikovca. iskreno se nadam da ce ih biti sve vise i vise.
ali je jako ruzno i bezobrazno porodilje koje nisu imale tu srecu nazivati razmazenim i jos napisati da bi im lupala samare da shvate da nisu dosle u hotel. mislim stvarno ...

da, drzava nam je kurcu i uslovi u koji rade medicinski radnici su katastrofalni, ali to nije razlog da se prema porodiljama ponasaju kao prema poslednjem smecu jer eto ili nemaju dovoljno para da kupe ljubaznost istih ili nisu te srece da se polozaj planeta slozi sa odgovarajucim vodostajem nila pa da doktori/babice tretiraju pacijente kao ljudska bica. naravno ima i jako divnih ljudi tamo, ali isto tako ima i onog poslednjeg smeca. sta reci za babicu koja porodilji dobaci "saljivi" komentar poput:" a sta jauces, sigurno nisi toliko jaukala kada si ga pravila!". sta reci na sestre koje ne zele da te pogledaju, koje ne primjecuju tvoje postojanje dok im ne doneses pokloncic/kovertu??? sta reci na medicinskog radnika koji se setka paprikovcem(ginekologija, prizemlje, nisam sigurna koji odjel)sa cigarom u ustima??? sta reci na sestre/doktore koji uzmu sebi za pravo da se dernjaju i urlicu na pacijente??? ali neka bi ti samarala te razmazene porodilje!
i da, ne ocekujem da te iste mame objavljuju imena doticnih doktora/sestara iz jednog jedinog razloga: nepostojanje izbora! iste te mame su primorane da se one i njihova djeca/porodica moraju lijeciti kod istih tih doktora.
Anonymous said…
Draga gospodjo, zaista mi je drago zbog vaseg dobrog iskustva na Paprikovcu, ali vjerujte da ste u ogromnoj manjini. Vjerovatno vam se posrecilo i neka je!
U tom porodilistu su se meni, mnogim zenama koje poznajem i nasoj djeci desile uzasne stvari. Nije ok da nas na ovaj nacin omalovazavate, nazivate djecom od 5 godina, razmazenim, itd... cak bih rekla da je krajnje okrutno! Mi ne dizemo glas o tome jer nam najprije treba nekoliko godina da prevazidjemo traume koje su nas tamo zadesile, a poslije smo toliko sretne sto vise ne placemo kada pricamo o najljepsem trenutku u zivotu jedne zene, da nam ne pada na pamet da sve ponovo ozivljavamo!
Vas tekst je osudjujuci, vas stav prepotentan, a vase rijeci nazalost oslikavaju sovinizam!
Hvala na komentaru!
Apsolutno razumem bes dama koje se prepoznaju u tekstu, ali morate znati da komentare koji nemaju veze s tekstom, nego koji služe isključivo kao provokacija i u budućnosti neće biti ubjavljivani. Nema potrebe da ih deset puta ponovo postavljate,otvorite hejtersku stranicu na nekom forumu, pa se iživljavajte do mile volje :-)
Unknown said…
Ja bih podelila s vama svoje iskustvo gospodjo Daliborka a istovremeno bih se slozila sa anonimnom.Prije 5 godina zavrsila sam u radjaoni na paprikovcu totalno nespremna I neinformisana misleci da sam u dobrim rukama(ipak su to banjalucki doktori).Ne bih puno duzila jer bi mi trebalo nekoliko casova da opisem pakao koji sam te noci prosla.na pocetku dali su mi inekciju bensendina nakon koje sam gubila I poslednji atom snage za napone.umirala sam u bolovima toliko da sam na svaki grc iskrivila sipku za infuziju kidala spavacicu sa sebe dok kraj mene nije bio niko osim nekoliko studenata prakse koji su to sve preplaseno posmatrali.nakon nekoliko sati udostojilo se I osoblje.dosli su jedna sestra I doktor.posto je videla da od porodjaja nema nista jer je beba bila previsoko ona je stavila minje koleno u predeo izmedju grudi I stomaka a zatim svom tezinom se naslonila na mene.od bola nisam usoela ni da vrisnem a vec sam se onesvestila.probudio me je neki ostar bol.pocela sam da se gusim nestajalo mi je zraka.sestra me je nemilosrdno samarala I urlala "nemoj tako disati"napni se".nisam imala snage ni za najmanj napon nakon 12sati urlanja."ugusices bebu"stalno je ponavljala uspaniceno.doktor je uzeo noz I isekao me dole bez ikakvog upozorenja ili anestezije a onda su poceli vakumom da izvlace bebu napolje.izvukli su je nekako ali nije plakala ni progledala.drzali su ga za nogice samarali po tabanima stavljali pod cesmu sa ledenom vodom.mislila sam da nije preziveo.tek posle nekog vremena za koje se meni cinilo kao vecnost tiho je zakmecao.nakon toga doktor je uzeo ogromnu iglu s koncem I zasio me dole takodje bez ikakve anestezije.dok me je sio ni glasa nisam pustala.od soka vise nikakav bol nisam osecala.kada su zavrsili sa mnom rekli su mi da ih sledeci put zaobidjem u sirokom luku.igrom slucaja I jesam.moj sledeci porodjaj bio je u americi.takodjer mi je drzava platila I trudnicke I porodjajne posete.porodila sam se uz epidural I uzivala u porodu.samo jos da naglasim da je moje prvo dete koje sam rodila na paprikovcu danas I te kako ima posljedice tog paklenog porodjaja.tako da su za mene to kasapi I mesari a nikako strucno bolnicko osoblje.
Poštovana Ivana,

Žao mi je što ste imali grozno iskustvo i što pripadate delu koji ima opravdan razlog za prigovor. Želim Vam svu sreću!
Anonymous said…
a sta je sa kradjama beba pre rata na paprikovcu o tome se cuti e i to ce izaci na vidjelo samo polako mnogi ce doktori da se iznenade mnogi nisu sad ni zivi doktori i babice ali ima toga vise nego sto mislite samo.su nam zamazane oci
Anonymous said…
vidim nema jiko odgov9ra na predhodni komentar
Anonymous said…
Da se pridruzim komentarima,ja sam imala drugaciji slucaj,svi su jako bili fini i ljubazni,ja sam na zalost rodila mrtvu bebu zahvaljujuci ljudima koji ne znaju sta znaci biti doktor a kamo li sta drugo.Posebno bih pohvalila sestru Slobodanku Jez.
milllijana said…
nisu bas sve zene ni razmazene ni slabici,ni sa 2 kg sminke kao sto je to vec u nekom od komentara pomenuto,pa su prosle lose,a tako isto medicinsko osoblje se razlikuje,i na kraju krajeva ovakve teme ce uvijek ostati ne razrijesene...sta da kazem na pogresnima se uvijek kola lome,i bas kao da se nadjes u pogresno vreme na pogresnom mjestu....
milllijana said…
nisu bas sve zene ni razmazene ni slabici,ni sa 2 kg sminke kao sto je to vec u nekom od komentara pomenuto,pa su prosle lose,a tako isto medicinsko osoblje se razlikuje,i na kraju krajeva ovakve teme ce uvijek ostati ne razrijesene...sta da kazem na pogresnima se uvijek kola lome,i bas kao da se nadjes u pogresno vreme na pogresnom mjestu....
milllijana said…
nisu bas sve zene ni razmazene ni slabici,ni sa 2 kg sminke kao sto je to vec u nekom od komentara pomenuto,pa su prosle lose,a tako isto medicinsko osoblje se razlikuje,i na kraju krajeva ovakve teme ce uvijek ostati ne razrijesene...sta da kazem na pogresnima se uvijek kola lome,i bas kao da se nadjes u pogresno vreme na pogresnom mjestu....

Anonymous said…
Ja mislim da vi gospodjo Daliborka ustvari nemate pojma sta se na Paprikovcu stvarno dogadja. Gore se najvise korupcije odigra i to javno a sve je tajno. Ni jedan porod nemoze biti izvrsen ako nemas vezu dobru ili dobro moras platiti ili ce ti zenu muciti naj manje 24 sata kao sto su moju i onda tek porodili na carski rez. Ono gore nemogu nazvati porodilistem jer to je samo kuca strave i uzasa. Svi su kao ljubazni ali samo kad im tusnes nesto na kafu i to traje samo dok nedodje druga smjena tj druga drska i isfrustrirana sestra neljubazna neusluzna i takve su sve dok ih ne pocastis. Gore nemoze ni biti lijekova ni gaze i zavoja kad sve odnesose u pruvatne klinike jer svaki drugi doktor ili doktorica posjeduje privatnu ordinaciju. Toliko
Unknown said…
Uh.ja bi ovde svasta mogla da napisem....u toku trudnoce sam dobila temperaturu i lezala deset dana na paprikovcu.Sestre na odjelu su bile odlicne i skidam im kapu.Ustanovljen mi je povisen crp za sta doktori nisu marili niti istrazivali gdje se odvija taj upalni proces u organizmu vec su me samo tovarili inekcijama pa je po rodjenju i moj djecak imao poviseni crp naravno od mene....Sto se tice poroda,ja volim da to gledam kao pozitivno iskustvo iako je bilo brrrr.....puno sati u radjaoni.Babice su bile odlicne,kao i doktor koji je bio tu na pripravnickom,koji me je porodio,a dezurna doktorica alkoholicarka koja mi ni prisla nije je nakon poroda izasla pozvala mog muza u kancelariju i otvoreno trazila da ju pocasti jer je sve dobro proslo.A dodatno da kazem da zena koja se poradjala pored mene,toliko ju je doktorica vredjala i mucila (tiskala si previse iskrivila si glavu bebi,sta kukas znala si se ....) i td.....Evo trudna sam drugi put i razmisljam kako cu proci na porodu opet....nego babice koje se brinu o porodiljama su mi bukvalno unistile dojenje,nisu mi htjele nista pokazati,pomoci i od nabreklih grudi sam dobila temperaturu i izgubila mljeko.....sto se tice bolnice uopsteno zidovi,pod i ostalo vjerujte da mi je to bilo zadnje na pameti i da se i ne secam(sjecam se samo moljaca u wc-u :D na upaljenom svetlu ne izlaze da znate) ....hrana je meni bila dobra,solidno.Iako sam inace probirljiva bila sam zadovoljna.Nije sve bilo extra ali ipak je to bolnica.....U sustini hocu da kazem evo ja ipak na to sve gledam kao iskustvo koje samo zena moze da prodje i ZENA je STENA...zato lose zaboravimo i idemo dalje .

Popular Posts