verify

Mar 8, 2012

Ko je ta Daliborka Kiš Juzbaša ??? (PORTRET UMJETNIKA: Daliborka Kiš Juzbaša)


Piše: Biljana Gajić

Sinoć, 07.03.2012. godine u Galeriji (JU Centar za kulturu i obrazovanje) u Laktašima dogodila se Daliborka Kiš Juzbaša i njeni "Dronjci"...
Recimo da je u pitanju svojevrstan performans koji bi mogao "ići" pod radnim naslovom "Portret umjetnika".
Naime, radi se o četvorostrukoj promociji.
Daliborka je, u opuštenoj i neformalnoj atmosferi, uz miris čaja sa medom, u prelijepom prostoru Galerije, promovisala svoju zbirku poezije "Azilant u crvenim papučama" na neobičan način. Okružena mnogobrojnim komadima nakita koji bi svaka žena poželjela i fotografijama, čitala je svoje stihove, a koje su potom prisutni "odslušavali" ponovo u "muzičkoj varijanti", a u izvođenju rok grupe "Dronjak". Daliborkini sinovi, Branko Strahinja i Gavrilo, majčine stihove pretočili su u muziku. U punoj bijeloj sali Galerije, inače veoma akustičnom prostoru , posjetioci su mogli uživati u rok zvucima. Akustična gitara i bubnjevi, bili su više nego interesantna “pratnja” stihovima. I nije neka novost da se muzika i poezija prepliću na raznorazne načine, ali rjeđe se to dešava kada je u pitanju rok muzika. Još rjeđe biva da iznimno mladi rokeri pokažu bilo kakav interes prema poeziji.
Tek da se zna, jedan od “Dronjaka” je trinaestogodišnjak, a drugi šesnaestogodišnjak. Ali to i nije važno za njihov nastup, koji je, rekla bih, poprilično profesionalan. Vjerujte na riječ “matoroj rokerki”. Međutim, da se desi da majka i sinovi “fercferaju” na istom fonu (poonavljam, da zajdno naprave pravi performans), dozvolićete, prava je rijetkost, ako je uopšte i zabilježeno slično dešavanje.
Biće da su u pravu oni koji tvrde da R&R ipak NIJE MRTAV.
Kako je sve to teklo?
Najprije bih rekla da je cijela veče bila prijatna, pa i “pitka”. Ovo “pitka” podrazumijeva opuštenu atmosferu, jer ne smije se zanemariti činjenica da je publika bila uglavnom srednjih i zrelih godina. Stvarno mladih ljudi jedva da je i bilo. Šteta, mnogo su izgubili. “Oni” su ostali uskraćeni. Elem, fascinantno je kako je ta “zrela” publika reagovala. A reagovala je sjajno. A kako i ne bi, kada smo svi imali priliku da sjajne Daliborkine stihove odslušamo u orginalnoj (čitaj poetskom predstavljanju), a potom i “filovane” muzikom i bezgraničnom energijom “rock klinaca”, pardon, u izvođenju benda “Dronjak”.
Moj stari problem je muzika, tačnije kada se “dokopam” R&Ra, ne znam stati.
Ipak, vratila bih se na sam početak večeri, tako što se posjetiocima obratila Dijana Trubajić, direktorka Biblioteke u Laktašima, te sa svega nekoliko rečenica, pozdravila prisutne i predstavila Daliborku i njen rad. Rekla bih da je i ona jedan od “krivaca za sveukupnu pitkost dešavanja”. Dijana nije sebi dozvolila da se “raspriča od Kulina bana … pa do današnjeg dana”, ni da hvalospjevima o “liku i djelu umjetnice”, a sve koristeći izanđale i ofucane fraze, uspava publiku. Dijana je jednostavno, jasno i glasno, rekla ko je Daliborka Kiš Juzbaša, koja su njena interesovanja i čime se bavi, te pustila Daliborku da govori o svojoj poeziji, svom nakitu, svojim fotografijama … o svojoj umjetnosti. Jednostavno moram reći  (i debelo podvući) da je takvo predstavljanje jednog umjetnika za mene prijatno iznenađenje.
I sama Daliborka nije “gnjavila” prisutne. Sa popriličnom dozom humora, kaza kako živi za pisanje, ali da živi od primjenjene umjetnosti … da bi pisala.
 

Za “Kapetanov zeleni vrt”, kako je nazvala svoju kolekciju unikatnog nakita, Daliborka reče:  “To je nakit inspirisan onim što vidim kroz prozor, a vidim travu, cveće, drveće, bube, pa i paučinu…”
Inače, radi se o veoma atraktivnom nakitu od gline, kristala, metala, perli, traka. Reče nam ona i da se žica relativno lako hekla, ali ako se mora parati … to je već problem.
Motivi izloženih fotografija, šta drugo nego nakit. Tako su posjetioci imali dvostruko zadovoljstvo, mogli su da vide izložen unikatan nakit, a istovremeno i fotografije tog istog nakita. Za ljubav prema fotografiji Daliborka “okrivi” svog prijatelja, poznatog umjetničkog fotografa Dragutina Radana.
 




I onda su krenuli stihovi, odnosno red stihova, red R&R-a, ali o tome sam već govorila. Veče je zatvorila Slađana Čovičković, direktorka  Centra za kulturu.
Sve u svemu, prijatno veče i dobro potrošeno vrijeme nas koji smo bili u Galeriji. Poezija, poezija u rok muzici, izložbe nakita i fotografija .... Malo li je ???


Banja Luka, 08.03.2012

2 comments:

Miroslav B. Dusanic said...

Колико "видим" успјело је и то ме стварно радује.
Поздрав из Њемачке!

Daliborka Kiš Juzbaša said...

Jeste, bilo nam je lepo i zanimljivo. Pozdrav iz Banjaluke!

Follow by Email

Search This Blog

Prijatelji

verify