KAKO SE KALIO DRAŠKO PENDREK

Draško Tanasić, policajac. Godina, toliko i toliko..... Dan je ličio na svaki drugi.

Tako bi otprilike trebala početi bilo koja epizoda  ,,Zone sumraka“ i, bogme, počela je.
Dotični Draško je  prije par dana, kako se to ulijepo kaže izmaltretirao par maloljetnika, ni zbog čega, na pravdi Boga. Preciznije, mentalno labilna i agresivna osoba je svoj neartikulisani bijes iskalila na dječacima, koji su bili krivi jedino što su se u pogrešno vrijeme našli na pogrešnom mjestu.

Da ne bih pretjerano dužio, kompletnu ispovijest možete pročitati na blogu Daliborke Kiš-Juzbaše, majke jednog od maltretiranih dječaka.




E, sad, ko je pročitao ima se rašta razbjesniti. U suštini, riječ je o klasičnom prohuliganskom ponašanju jednog prašinara, koji bi trebao da štiti tu istu dječicu.

Gdje se Tanasić nije zajebao?

Tanasić se nije pretjerano zajebao u klasičnoj pandurskoj računici kojoj su drugari u plavom skloni. Naime, u neko doba noći, na autobuskom stajalištu, ugledao je par klinaca, po njemu klasičnih padavičara kako sjede i nešto piju. Duga kosa, flaša sa tečnošću i noć, rezultovale su Tanasićevom pojednostavljenom konkluzijom da se radi o ,,balavcima slučajevima“, nad kojima mora biti primijenjena sila. Po njemu je sila bila potrebna. Zašto je to tako? Domen nagađanja. Tanasić se možda nije potukao par dana, možda nije imao uredne seksualne odnose, poodavno nije nekoga izmaltretirao...tek, frustracija je bila očigledna. Malo šaketanja i zlostavljanja nije zgorega, razmišljao je on. Prosto, to mu je po difoltu.

Još kad su dva dječaka, isprepadana violentnom reakcijom policajca, počela da bježe u noć, Tanasiću su bila otvorena vrata za izigravanje pobješnjelog Maksa. Dakle, po svemu, ovo je trebalo da bude klasična banjalučka noć u kojoj lokalni pandur maltretira djecu.
Tako je bilo oduvijek. Ništa novo. Ali...

Tanasić se zajebao

Drug Tanasić se sa kolegom Željkom Ćulumom i nepoznatim trećim policajcem!? ipak za evtu zere zajebucnuo u raboti zlostavljanja. Kako? Pa, nije on mogao da ukalkuliše da se majka jednog od dječaka bavi književnošću, što bi se reklo, da je pismena žena. Nije znao da ona koristi blog kao sredstvo izražavanja i komunikacije, umjesto tarabe i mahale, kako to rade srednjevjekovne žene bosanske. Jebi ga, kako je to mogao znati. Nije znao da će ujutru o njemu da bruji čitava čaršija.

Otkud to da se Tanasić od pandura pretvorio u psihopatu? Kako to da sad svako može da pozove na odgovornost čovjeka koji godinama praktikuje ovakav vid suočavanja sa ,,civilnim licima“? Pa nije on, zaboga, jedini u ovom zlu?!

Trebalo je Tanasića izmisliti

Uvijek sam zamišljao policijske akademije kao mjesta gdje se klinci i muževnije klinke uče verati po zgradama, vježbaju poneku borilaču vještinu i treniraju da kažu ,,opojna droga marihuana“, ,,teška droga heroin“ i ,,dokle momak?“.

I nisam se prevario. Očigledno, glede manira, čast izuzecima, podmlađeni kadar nije odmakao daleko od svojih udbaških učitelja.

Nije pomoglo ni to što ih je prije par godina Milorad Dodik lično ukorio i naredio da odustanu od blasfemičnih pitanja. Po svoj prilici je lemačko-isljeđivačko-huliganska tradicija duža i jača.

To su na svojoj koži, nažalost, osjetili dječaci prije neko veče. Nisu bili huligani, nisu bili narkomani, nisu bili padavičari, nisu bili nasilnici, ali - jebi ga. I kod nas, bar medijski , bar u MUP-u, bar u državi, ostaje sve na tome - Jebi ga, desilo se. Vjerovatno je plava logika sljedeća - Bolje je malo greškom zlostavljati nevine, nego da ti pobjegnu pravi zločinci. Međutim, u našem Oboru, pravi zločinci ne bježe, jer ih niko ne ganja, a uglavnom i sudstvo odmjenjuju, jer sami sebi u lokalnim obračunima presuđuju. Dječaci iz ove priče su samo kolateralna šteta.

Kamo dalje, rođače?

E, sad, dok režimski mediji mučki ćute, kao što rekoh, neko je suvislo potegao ovu priču. I to se jednom moralo desiti. Sad će ministru Čađi biti pokvaren godišnji, ali, eto, mora se i to.

Ali, šta je sa onom silnom dječicom, koja su greškom pretučena, koja se boje reći čak i svojim roditeljima o policijskom zlostavljanju? Ko će za njih da napiše blog? Ko će odgovarati što se pendrek kalio preko njihovih bubrega?
Koliko imamo podataka da je poslije takvih slučajeva došlo do dječijeg suicida?

Ovo što se desilo i što je napisano gore predstavlja samo eksces. Ali ne eksces djelovanja policije, nego eksces objelodanjivanja istine.

P.S.

Prije neko veče, huligani su razbili reklamni bilbord ispred jednog od banjalučkih dragstora. Policajci su nevoljno izašli na mjesto događaja. Šarali su pogledom po okolnoj dječurliji i mlako obavili ispitivanje. Niko nije želio da samo dan poslije bude označen kao novi ,,Tanasić“.

Pa, kolege u plavom, zar stvarno ne učite na tim akademijama kako prepoznavati, razlikovati, sagledavati? Zar stvarno ne učite svoj posao? A mi vas plaćamo. I što je najbitnije, izbacite sami iz svojih redova one koji NE ZNAJU raditi svoj posao.

Obespravljeni, od vlasti i države, od pojedinaca, tajkuna i moćnika, nemate pravo da se i na ovakav način brukate. Lično i profesionalno.

Autor: Dragan Bursać

http://6yka.com/index.php/drasko-pendrek