MAČKE, KUČKE, MEČKE I LEZBEJKE
Ljudska prava. Prava žena. Ravnopravnost
polova. Zastupljenost žena u dnevnoj i stranačkoj politici.
Feministički pokreti. Ekstremni feministički pokreti. Mačke, kučke,
mečke i lezbejke.
Svaki bogovetni dan mi stižu pozivi za
ove ili one aktive žena, manifestacije, akcije, reakcije… I priličan
broj kritika na račun moje nemoralnosti, nedemokratičnosti, bla, bla…
Kritike se dobrim delom odnose na činjenicu da u javnosti ne podržavam
homoseksualce.
Zašto bi ih podržavala? Ličim li ja vama
na Jelenu Karleušu? Govorim li svima redom o svojoj seksualnosti, davim
li vas pričom o tome kako, kada i s kim se krešem?
Zašto bi onda trebalo da meni neko natura svoje mišljenje i sklonosti?
Ili bih trebala, možda, kao naši
političari, pred kamerama izjavljivati kako je ovo demokratsko društvo,
a kada se ugasi kamera, svima redom kresati majku pedersku. Nisam
demokrata, niti nameravam to postati zarad lepote opšteg mišljenja.
Prosta sam, primitivna, sklona anarhiji i takva nameravam i ostati.
Ne napadam homoseksualce, niti ih branim, naprosto, neka žive kako hoće, krešu se s kim hoće i puste mene da činim isto.
Poslednjih dana imam silnu potrebu da
govorim o pravima, ali ne o pravima homoseksualaca, nego pravima
muškaraca da budu muškarci.
Sve mi se više čini da je otrcana stara
dama, Evropa, pošizila totalno. Elem, niti više znam razliku između žena
i muškaraca, niti sam sigurna ko kakva prava ima. Jedino što zapažam je
da su upravo muškarci ti kojima se ukidaju prava na ravnopravnost
polova. Šminkanje, depiliranje, nosanje krokodilskih torbica. Metro –
muškarac, femimen… Gde je granica?
Da li su na pomolu novi Barok i Renesansa, perje, perlice, perike, šminkice…?
Zapravo, pitala sam Bosance u svojoj
okolini kako se osećaju znajući da je najatraktivniji ženski model
muškarac, njihov zemljek, Bosanac iz Zenice, Andrej Pejić.
U većini slučajeva, reakcija je bila
stid. I to onaj teški, nemoćni stid, strah da će svet pomisliti da su
svi Bosanci femimen Pejić.
Pita li se neko šta je s pravima tih
ljudi? Pravima sasvim običnog, normalnog muškarca, koji se svim silama
trudi da ne doživi identifikaciju s populacijom homoseksualaca,
transvestitima, metro – likovima, femimenima… Pravima muškaraca koji to
žele biti i ostati u svom izvornom obliku, koji ustrojstvo društva,
braka i verskih zajednica posmatraju iz perspektive pravila svojih
predaka i koji se panično plaše da ne ugledaju svoje sinove u muškom
zagrljaju.
Kakva oni prava imaju?
Evo, neću više pričati o njihovoj seksualnosti, spustiću priču na svakodnevni život.
Zašto i kako je moguće da muškarci imaju
pet godina duži radni vek, ako podaci govore da žene imaju duži životni
vek? Gde je tu ravnopravnost polova?
Šta je s pravima očeva?
Koliko puta ste čuli da je muškarac
dobio starateljstvo nad vlastitom decom u situacijama kada oba rodilja
imaju istu ili sličnu materijalnu situaciju? Gde piše da su sve žene
bolji roditelji od očeva? Poznajem mnogo žena kojima bih rado oduzela
pravo da budu roditelji, ali i mnogo muškaraca pored kojih se postidim
kao roditelj.
Evo, neću govoriti o ekstremnim
situacijama u kojima žene tuku svoje muževe ( a ima i toga), nego o
situacijama kada žene sistematski, svakodnevno psihički maltretiraju
svoje muževe.
Recimo, šta kada žena ne zna da kuva,
pere, pegla, prođu decenije, a ona to nije naučila, niti namerava? Ako
joj čovek prigovori, ugrozio je njena prava. Ako uradi sam, onda je
papučar.
Stravično se užasavam žena koje imaju
običaj da ucenjuju svoje muževe pričom tipa :“Ja sam ti rodila decu,
odgojila ih, a tebe nikada nije bilo kod kuće“. Naravno, nigde nije
spomenula da je on naporno radio, sve i dinar nosio kući, dok je ona kod
kuće „hranila NJEGOVU decu“.
Ako takav tip žena nema ekonomsku moć i
dobru poziciju kojom će ucenjivati muškarca, uvek ostaje moćno oružje –
dete! Čija prava su u tom slučaju zgažena?
Da ne govorim o sepetarkama koje
smatraju da je dovoljno imati lepe noge i znati dobro odabrati tajming
kada da ih rašire, a posle toga verovati kako je to dovoljno da tom
jadniku ceo život nabijaju na nos kako ih je „mlade iskoristio“.
Naprosto mi bude žao tih papaka i njihovih patnji, svakodnevnog
maltretiranja kojega nisu ni svesni dok ne postane prekasno. Onda
mlađahna ženica odluči da i ona „ima svoj život“, a on, psihički dobrano
ruiniran, završi u moru alkohola.
Gde su onda njegova prava?
Šta je s muškarcima koji ožene lepe,
zgodne i pametne žene, koje se posle jednog ili dva poroda pretvore u
mečke od 120 kila, pune kompleksa, večno namrgođene, koje mrze ceo svet,
naročito njega, jer, on je kriv za sve…?
Šta je s muškarcima koji, pored svih
navedenih slučajeva, još i na poslu imaju sepetarku za šeficu i MORAJU
joj kupiti cvet za 8. mart da ispoštuju PRAVA žena?
Gde da oni traže svoja prava?
Primere kršenja prava muškarca da bude
muškarac je teško nabrojati, ali, svaki put kad mi neko turi pod nos
pamflet o pravima žena, ja se, htela ili ne, zapitam koliko ima smisla
postaviti jedno prosto pitanje:
Koga još „boli briga“ o pravima čoveka da bude čovek?
Comments
Kakogod, mudra si ti i znaš da nama preostalima balkanskim mužjacima zapravo i ne treba zaštita..baš zato što smo tak`i...samo zagrmimo "aloooo maaala, dodj`de `vamo"-i sve cice idu za nama. To ti je taj šmek ;) Prema tome, neobrijani, nakresani, sirovi i vrntavi mi smo u stvari-neodoljivi :) I ne mere nam niko ništ`! ;)
Samo, ne znam ko će me braniti kad me pojure besne ekstremne feministkinje :-(
jsh39shd2 [url=http://hsk39sg3.com]link[/url]