Intervju - Aleksandar Nedeljkov, autor slika za feljton i knjigu "Muzika je moja religija"

Susreo sam se sa pitanjima o duhu i emocijama.




Aleksandar Nedeljkov, slikar
Vrlo često se dešava da se upuštamo u razgovore o temama koje nam ni izbliza nisu poznate, pokušavajući uporno predstaviti svoje „znanje“ okolini na jedan neargumentovan i neprofesionalan način.
Muzika pripada vremenu prije čovječanstva, tvrdi većina antropologa i evolucijskih psihologa. Prvi instrumenti, kao što su kamene frule, nastali su prije 35000 godina. Svi se slažu u jednom, da je muzika postajala i prije nastajanja čovječanstva. Evolucijom je čovjek stekao muzičke osobine i sposobnosti da koristi instrumente preko kojih izražava svoje osjećaje.
Anatomski uslovi korištenja glasa za proizvodnju različitih tonova stvorili su se prije dva miliona godina. Neki su znanstvenici, u svojim istraživačkim radovima, došli do saznanja da su glasovnu muziku koristili kao komunikativnu adaptaciju na život u većim socijalnim skupinama, dok drugi tvrde, kao Geoffrey Miller da je muzikalnost ljudi osobina, koja evoluira uglavnom kroz seksualne selekcije.
Kako bilo, BL ROA pokušava da kroz svoj FELJTON „Muzika je moja religija“, koji piše književnica Daliborka Kiš Juzbaša, upozna ljubitelje muzike o korijenima rock and rolla pa sve do danas. Tema koju Daliborka Kiš Juzbaša obuhvata period ranog nastanka bluza u kasnom 19. i početkom 20. vijeka (stoljeća), želeći tako prikazati da je blues poseban oblik crnog američkog folklora, vrlo različite muzičke forme kao što je Gospel, Crna duhovna muzika i takozvani Worksong. Blues, koji ima elemente afričke, evropske i karipske muzike, samo je uvod u savremenu muziku koju danas slušamo i reprodukujemo.
Feljton „Muzika je moja religija“ , biće jedinstvena knjiga na jezicima naših naroda i u cijeloj regiji, enciklopedija, koja će obuhvatiti jednu epohu stvaranja i razvoja muzike opisujući je na jedan svojstven način, koji će svakom čitaocu feljtona približiti i pojasniti sve „tajne“ koje nam nisu bile poznate.
Svoj doprinos ovom jedinstvenom književnom djelu, doprinijet će i slikar Aleksandar Nedeljkov iz Beograda. Inspirisan idejom i tematikom koju feljton obradjuje i način na koji književnica Kiš-Juzbaša piše, doprineo je razvoju cijele ideje slikanjem kolekcije „Black Rhythm“ (ulje na platnu), koja tematski prati sva poglavlja i naslovnu stranu knjige „Muzika je moja religija“.
Radovi ova dva umjetnika će biti zajednički predstavljeni u Banjaluci u okviru promocije knjige i postavljanje izložbe radova „Black Rhythm“.
Iz kolekcija "Black Rhythm", Aleksandar Nedeljkov
 BLROA: Hoćete li nam reći nešto o sebi? 

Aleksandar Nedeljkov: Rodjen sam 02.12.1980 godine u Beogradu.Odrastao sam u toplom porodičnom okruženju koje mi je dozvolilo da otkrijem i iskažem svoju autentičnost, na čemu sam im beskrajno zahvalan.
Od detinjstva sam imao naklonosti ka prirodnim naukama i želju da što bolje upoznam svet koji me okružuje. Prvi koraci u ostvarenju te želje bili su višegodišnje izučavanje hemije i biologije, trudeći se da što bolje upoznam i shvatim biohemijske mehanizme života…Dosta sam saznao, ali kako ni jedna nauka sama ne može dati realnu sliku celine (Istine), potražio sam odgovore i u drugim naukama posmatrajući iz razlicitih perspektiva isti pojam (čoveka).
Susreo sam se sa pitanjima o duhu i emocijama.

BLROA: Jeste li pronašli odgovore na ta pitanja? 
Aleksandar Nedeljkov: U 26 godini upisao sam psihologiju i trenutno sam apsolvent, uskoro branim diplomski. Uporedo sa studijama upisao sam školovanje za psihološkog savetnika-terapeuta kod poznatog psihologa-terapeuta Nebojše Jovanovića, u martu se nadam diplomiranju i na njegovoj akademiji.Povremeno sam član raznih terapijsko-edukativnih grupa iz raznih psiholoških pravaca….

BLROA: Umjetnost ispunjava veliki dio Vašeg života. O kojim umjetnostima je riječ? 
Aleksandar Nedeljkov: Klavir mi je ``ljubav‘’ iz detinjstva, 2005 godine uspeo sam sebi da priuštim koncertni piano. Nisam još uvek muzički obrazovan, ali sam sluhista (kako kažu) kada čujem neku pesmu, sednem i nekako je odsviram. Muziku i slikarstvo smatram veoma intimnim orudjima našeg duha (psihe), koja uspevaju neponovljivo precizno da obrade svaki segment naše podsvesti, regenerišu ga, čine kompaktnijim, pa samim tim i produktivnijim.
Slikarstvom se bavim, čini mi se, oduvek. Dugo sam crtao grafitnom olovkom, od dvadesete sam eksperimentisao sa raznim materijalima, a zatim počeo da usavršavam tehniku ulje na platnu. Volim na različite načine da predstavljam ljudske figure, da budu malo karikirane ali opet na prvi pogled svakome prepoznatljive. Interesuju me i boja i oblik! Crvena, žuta i crna su boje koje najviše koristim, volim kontraste i oštra zdvajanja, ali i blage postepene prelaze kroz mnogo nijansi…. 
Iz kolekcije "Black Rhythm", Aleksandar Nedeljkov

BLROA: Na Vašim slikama dominiraju motivi Afrike. Zašto Afrika?

Aleksandar Nedeljkov: Afrika? Privlačila me je još od detinjstva. Tada me je zainteresovala zbog bogatog biljnog i životinjskog sveta. Danas mi je jednako kao i u detinjstvu privlačna i pustolovna zbog svog reljefa, džungli, stepa i uopšteno flore i faune.Danas me zanima antropologija afričkog kontinenta….. Često me pitaju da li sam nekada bio u nekoj afričkoj državi. Na žalost nisam. Planiram čim budem imao mogućnosti. Čitava moja inspiracija je podstaknuta gledanjem dokumentarnih filmova o tom kontinentu, čitanjem o umetnosti naroda Afrike, muzej afričke umetnosti u Beogradu, mašta…….

BLROA: Baveći se slikanjem, u čemu najviše uživate?
Aleksandar Nedeljkov: Volim da slikam višečlane porodice kako odlaze ka suncu, kako rade u polju, odmaraju se….Izbegavam realizam u svojim slikama, smatram da je odavno dostignut vrhunac… Dopada mi se govor tela – neverbalna komunikacija predstavljena u slikama, a posebno me fascinira gracioznost zena koje su odrasle u zajednicama bez ikakvih sistema medija. Tu je sirova femina struktura ostala bazično sačuvana, jer na nju ništa nije uticalo vekovima. 
BLROA: Biti umjetnik je privilegija. Kakav je Vaš odnos prema društvu i prijateljima? 
Aleksandar Nedeljkov: Volim dinamiku društvenog života, snalaženje u svim komešanjima u odnosima i postupcima vrednovanja, takmičenja....Čestih smena tenzija i relaksacija. Medjutim, jako su mi potrebni mir i tišina kada se direktno susretnem sa sobom, tj. svojim mislima, željama i inspiracijom. Ljubitelj sam životinja i uopšteno prirode. Ljude koji me okružuju nikada ne vrednujem, trudim se da ih prihvatim onakvima kakvi jesu, da pokušam da ih razumem…. Najbliži prijatelji često imaju slične osobine kao ja ili, u drugom slučaju, potpuno su različiti od mene, pa se na taj način učimo, odnosno, ponašajno dopunjavamo. Trudim se da učvrstim volju i inicijativu kod sebe, da vežbam toleranciju na frustraciju i ambivalenciju... Smatram da čovek postaje dobar i srećan tek kada pokrene sve svoje autentične potencijale, ne sme ostati ništa autentično prigušeno, a zamenjeno nametnutim željama drugih (roditelja, vršnjaka, okoline…..)
Smatram da čula kojima raspolažemo čine direktnu vezu sa našim duhom, da svako ima dominantna čula, koja ga blisko povezuju sa sa svojim duhom.
Što je više prijatnih nadražaja našem duhu je lagodnije.

Tekst je prenesen sa sajta 
http://www.blrockopen.com

Autor: Boško Beuk

Comments

Anonymous said…
прочитајте цео блог прилично добро

Popular Posts